Intervju: Prof.dr. Esad Durakovic, profesor na Filozofskom fakultetu, prevodilac i dobitnik nagrade UNESCO-a
Promocija razlicitosti kultura danas je sudbinski važna - istice prof.dr. Esad Durakovic ovogodišnji dobitnik prestižne nagrade Sharjah koju dodjeljuje UNESCO za poseban doprinos promociji arapske kulture. O prevodenju Kur'ana i prevodu znacenja Kur'ana, o negativnom uticaju orijentalista i bošnjackom duhu danas, za «Nove horizonte» govori prvi prevodilac Kur'ana na Bosanski jezik koji se okrenuo stilskimvrijednostima Kur'ana.
Prof. Durakovic, dobiti prestižnu nagradu Sharjah koja u osnovi podržava afirmaciju razlicitosti kultura, a u vremenu sve izraženijih suprotnosti i jaza izmedu Istoka i Zapada, ima poseban znacaj. Kako vidite premošcavanje tog jaza i šta za vas osobno predstavlja nagrada ta nagrada koju ste nedavno primili?
Prof.dr. Esad Durakovic: Nagrada Sharjah (izvorno Al-Šariqa) zapravo je priznanje koje dodjeljuje generalni direktor UNESCO-a na prijedlog internacionalnog žirija. Dakle, rijec je o priznanju za promociju arapske kulture najvišega ranga u svijetu i dodijeljuje se tek drugi put.
Ove cinjenice sadrže nekoliko važnih stvari. Prvo, UNESCO snažno podržava afirmaciju razlicitosti kultura u vrijeme kada je ocigledna težnja angloamericke kulture i njenoga jezika da zagospodare svijetom, kada su te hegemonisticke ambicije gotovo pred ostvarenjem. Zato je promocija razlicitosti kultura danas sudbinski važna, premda su njeni krajnji rezultati neizvjesni. Drugo, UNESCO podstice promociju arapske kulture u svijetu, buduci da je ona dvostruko i planetarno važna: s jedne strane, ta kultura je u povijesnoj vertikali u samim temeljima moderne civilizacije, a s druge strane – ona je u suvremenoj horizontali toliko bogata i važna da se ne smije i ne može ignorirati. Najzad, u oštroj suvremenoj polarizaciji svijeta na Orijent i Okcident – sa svim što takva podjela nosi – autenticna promocija arapske kulture na Zapadu može bitno doprinijeti razumijevanju 'ta dva svijeta', a time i obogacenju svijeta u cjelini.
U takvome kontekstu priznanje Sharjah koje mi je dodijeljeno znaci mnogo. Prije svega, to je autoritativno priznanje najvišega reda za predan višedecenijski rad, a svakom naucniku je to vrijedno – kao potvrda ispravnosti njegova puta. Istovremeno, moram reci – dopustite mi – da sam ja pomalo netipican orijentalist jer sam prije dvadesetak godina inicirao vrlo oštru javnu polemiku sa tadašnjim jugoslovenskim orijentalistima o tome kako je nužno revidirati stavove ili sudove vrijednosti u kanonskim djelima cuvenih svjetskih orijentalista, zbog njihovog izrazito negativnog odnosa prema orijentalnim vrijednostima. U toj polemici bio sam usamljen, dok su se na me obrušili neki beogradski i sarajevski orijentalisti, ostali su šutjeli. To znaci da priznanje Sharjah stiže i kao priznanje orijentalistici za kakvu se dugo vec zalažem. I, najzad, priznanje stiže i mojoj zemlji, kao validan dokaz da mi u Bosni i Hercegovini snažno zagovaramo toleranciju, ravnopravnost i dijalog medu kulturama. U samom našem bicu je kosmopolitizam.
Islamski svijet još nije doživio vlastitu renesansu
Orijentalisti su, prije svega, trebalo da budu spona izmedu Zapada i muslimana. Medutim, neki od njih su pisali tendenciozno i tako iskrvljavali sliku o islamu. Šta mislite o tim i takvim negativnostima?
Prof.dr. Esad Durakovic: Trebalo bi da su orijentalisti spona izmedu vrijednosti Istoka i Zapada, ali vrlo cesto oni to nisu bili, i nisu bili u mnogim kanonskim djelima: ugled pojedinih orijentalista na Zapadu direktno je srazmjeran njihovom negativistickom odnosu prema Orijentu i njegovim vrijednostima. O tome pišem sve ove decenije. Istine radi, orijentalistika ima i ogromne zasluge, narocito orijentalna filologija, za otkrivanje, reinterpretaciju i reafirmaciju mnoštva orijentalnih vrijednosti zaboravljenih u tmini povijesti. Ta cinjenica ne smije se zaboravljati. Ali, djeluje i cinjenica da je veci i 'jaci' dio orijentalistike ideologijski opredijeljen, u znacenju afirmifranja evrocentrizma kao narocite ideologije koja svako razlikovanje od evropske kulture ocjenjuje kao inferiornost, ili cak kao devijantnost, pa i kao opasnost. Orijentalistika je time bitno obilježena, i to ne samo u povijesti nego i u savremenom trenutku: nije samo H. A. R. Gibb, kao silan autoritet, pisao o islamu kao 'religiji gnjeva', nego i dojucerašnji sukobi E. Saida i B. Lewisa sjajno svjedoce o tome o cemu govorim. Njihovome destruktivnom pisanju o islamu i o vrijednostima orijentalno-islamskoga kruga išla je naruku apatija islamskoga svijeta koji još nije uspio doživjeti vlastitu renesansu.
Zamislite jedan apsurd, ili, ako hocete, krunski dokaz o tome kako arapski svijet još nema svijesti o svojoj renesansi: sva arapska literatura – pod utjecajem saidovskog orijentalizma – govori o renesansi arapskoga svijeta vezujuci je direktno za Napoleonovo osvojenje Egipta i penetraciju evropskih kulturnih vrijednosti, odnosno evropske tehnologije. Upoznavanje evropskih vrijednosti jest veoma važno i plodotvorno, ali njihova importacija nije renesansa.
Srpski orijentalisti marljivo su gradili ideološku platformu za genocid u Bosni i Hercegovini
Takve negativnosti uocavamo i u našem bližem okruženju. Orijentalisti iz Srbije imali su posebnu ulogu u proizvodnji netrpeljivosti spram muslimana u Bosni i Hercegovini. Neke od njih ste i osobno poznavali?
Prof.dr. Esad Durakovic: Da, poznavao sam ih licno i kao što rekoh vodio sam oštru javnu polemiku s njima, zbog cega me je Darko Tanaskovic prije dvadesetak godina javno optužio za fundamentalizam, a za univerzitetskog profesora u to vrijeme bila je to smrtna profesionalna presuda. Kao beogradskom studentu, nametali su mi literaturu upravo onih negativnih orijentalistickih autoriteta o kojima sam malocas govorio, a ja nisam mogao prihvatiti konacnost njihovih sudova. Doduše, tih decenija pozitivan je bio Rade Božovic, ali su centrifugalne sile srpskoga fašizma uspjele i njega homogenizirati u posljednje vrijeme, zbog cega veoma žalim. Glavni srpski orijentalisti (D. Tanaskovic, A. Popovic, M. Jevtic, pa i D. Kalajic) decenjama su uspješno djelovali u struji ekstremnog evrocentrizma, zapravo oni su ga doveli do šovinizma. Pogledajte samo Tanaskovicevu posljednju knjigu Islam i mi: ne pamtim da sam citao knjigu koja nosi tako silnu mržnju i koja se temelji na takvoj ideološkoj izopacenosti. Tu sam knjigu negativno prikazao našoj javnosti. Zapravo, tvrdim da su srpski orijentalisti marljivo gradili ideološku platformu za genocid u Bosni i Hercegovini. O tome sam podnio izlaganje na jednom medunarodnom skupu (Orientalism: Dialogue of Cultures, Amman (Jordan) 22-24. oktobra 2002. godine, povodom proglašenja Ammana prijestonicom arapske kulture. Referat “Dawr al-’istišraq al-yuguslafi fi tabrir ’ibada al-D`ama’iyya” – Uloga jugoslovenske orijentalistike u amnestiji genocida) i to izlaganje vec je objavljeno na arapskom jeziku.
Zacetke orijentalizma pronalazimo vremenu krstaških ratova. Indikativno je tadašnje nastojanje Petra Velikog, utjecajnog opata, koji je (1143. godine) narucio prevodenje Kur’ana na latinski jezik u cilju “pobijanja kur’anskog ucenja”. Kako ocjenjujete zapadne znanstvenike, savremene prevodioce Kur’ana, imajuci u vidu mišljenje da su o islamu najobjektivnije pisali oni koji nisu pali pod utjecaj vjerskih vlasti?
Prof.dr. Esad Durakovic: Naravno, prvi prijevodi Kur'ana na Zapadu najcešce su motivirani vjerski a ne kulturološki: trebalo je upoznati sadržinu Kur'ana da bi se moglo boriti protiv njega. No, kako je to bilo teško zbog zdravorazumske snage te sadržine, pribjegavalo se izopacavanju teksta, krivotvorenjima itd. Toga ima i danas: zapanjen sam saznanjem da se danas na Internetu može naci prijevod koji je smišljeno uraden tako da što više krivotvori izvornik. To je frapantno, ali – ta borba, dakle, traje i danas. Ipak nije sve crno kada je rijec o prevodenju Kur'ana na Zapadu, jer bilo je a pogotovu danas ima jezicki korektnih i ideološki neutralnih prijevoda Kur'ana. No, ogromna vecina prijevoda Kur'ana u svijetu opcenito boluje od jedne druge bolesti – u domenu forme – i o tome mogu reci nešto više kasnije.
U svrhu prevazilaženja zapadnog utjecaja dr. Mustafa es-Siba’i predlagao je svojevremeno da se na arapskim univerzitetima uvede odsjek za postdiplomske studije na engleskom jeziku kako bi na taj nacin sacuvali svoje studente od negativnog utjecaja orijentalista. Koje je vaše mišljenje o tome i kako vidite rad Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje predajete?
Prof.dr. Esad Durakovic: O toj inicijativi ne znam ništa i teško mi je komentirati je. Ne vidim kako se postdiplomski studij na engleskom jeziku može dovesti u funkciju prevladavanja orijentalizma, ili ideologijskog dekontaminiranja nekih naucnih oblasti. No, poznata mi je jedna druga stvar u vezi sa engleskim jezikom na arapskim univerzitetima. Naime, u vecini arapskih zemalja, prema mojim saznanjima, sva nastava na fakultetima prirodnih nauka odvija se na engleskom jeziku. To je strašno, ni manje ni više! Ja znam da se bez engleskog jezika danas gotovo uopce ne može, ali da se službeno istiskuje arapski jezik u arapskim zemljama, kao nastavni jezik – to je ekstreman izraz nezrelosti, pa ako hocete i kulturološkog mazohizma, jer u presudnom periodu obrazovanja ogroman broj mladih ljudi ne uci svoj jezik, ne govori svojim jezikom u svojoj zemlji i na svojim univerzitetima, a time im se u važnom periodu formiranja namece sud o znanstvenickoj, civlizacijskoj i lingvistickoj inferiornosti vlastitoga jezika. To je zapanjujuce podanicki odnos politickih elita u arapskom svijetu. (Nešto slicno ima i kod nas, ali u neuporedivo manjoj mjeri. Ja mislim, naime, da je potpuno pogrešno obavljati nastavu na stranim jezicima, kao što se radi u nekim našim srednjim školama.)
Što se tice Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, on je danas manje izložen utjecajima orijentalizma nego što je bio u prethodnoj zajednickoj državi. Zapravo, naš položaj specifican je utoliko što mi baštinimo i evropsku i orijentalnu kulturu, i to mi se cini kao prednost. Treba reci da je primarni cilj naše tzv. orijentalistike osposobljavanje kadrova za izucavanje i afirmaciju vlastite višestoljetne baštine na orijentalnim jezicima.
Moj prijevod Kur’ana još uvijek nema izdavaca
Prihvatili ste se najveceg izazova za muslimane - prevodenja Kur’ana u bosanski jezik. No, vaš prijevod nažalost još uvijek ceka izdavaca. Jeste li sa te strane pomalo razocarani ovdašnjom nebrigom ?
Prof. dr. Esad Durakovic: Prije nešto više od godinu dana, završio sam prijevod Kur'ana na bosanski jezik. To je zaista najteži i najodgovorniji prevodilacki posao u mome životu. Prijevod još nije objavljen, još uvijek nemam izdavaca. Cijelu godinu dana slao sam sinopsise našim uglednicima, politicarima, privrednicima, ponegdje i u inostranstvo, ali bez rezultata. Zacudili biste se kada bih Vam rekao koje sve institucije i uglednici nisu našli za shodno ni da me prime da bih im predstavio svoj prijevod.
Kao profesor arapskog jezika dugo se bavite stilskim vrijednostima kur’anskog teksta. Ako uzmemo da je “stil covjek sam” po cemu bi se izdvajao Vaš prijevod Kur’ana?
Prof.dr. Esad Durakovic: Sedam ili osam godina kontinuirano objavljujem tekstove o stilskim vrijednostima Kur'ana. Ta moja saznanja i natjerala su me da se odlucim na prevodenje Kur'ana, iako sam ne tako davno mislio kako se nikada ne bih odvažio na takav poduhvat.
Sve dosadašnje prijevode Kur'ana na bosanski jezik smatram vrijednim u nekom domenu, i ovo ne govorim kurtoazno. Svaki je predstavljao iskorak u odnosu na prethodni, tako da Karicev prijevod i dolazi kao najbolji do sada, po mome mišljenju, a svaki prijevod sam u detalje konsultirao radeci na vlastitome prijevodu.
No, svi ti prijevodi svjesno su odustajali od prenošenja stilskih vrijednosti Kur'ana, njegove jezicke slojevitosti i stilske markiranosti; svi su se odlucivali za tzv. 'prijevod znacenja' a meni ta sintagma zvuci pomalo nesuvislo jer ENEaÉ ÇáaÚÇäe je, zapravo, prijenos motiva. Pri tome su gotovo sasvim zanemarivali stilske vrijednosti Kur'ana i veoma cesto su umjesto prijevoda pribjegavali interpretaciji. To je prevodilacki nekorektno i estetski neadekvatno. Kur'anske rime, refreni, ritam itd. uopce nisu nevažni, jer izvorni tekst snažno insistira na njima. Navest cu samo jedan primjer. Za Sudnji dan Kur'an koristi mnogo rijeci i sintagmi, medu kojima i íca ÇáDíä/ íca ÇáTíÇaÉ/ íca ÇáÇäCÇË/ ÇáÓÇÚÉ/ ÇáTÇNÚÉ itd. Ako sve to prevodite sintagmom Sudnji dan, onda je to prenošenje motiva; taj 'prijevod' je tefsirski, interpretativan i on je teološki tacan, ali je jezicki netacan i stilski je silno redukcionisticki; on odustaje od nekih veoma važnih informacija na kojima izvornik insistira. Tako se ne smije prevoditi, i to nije prijevod...
Ja sam nastojao zahvatiti te slojeve za koje nisu marili dosadašnji prevodioci. Pri tome znam da je kur'anski jezik i stil mu'džiza, te da nikakav Durakovic ne može sve to prenijeti u bosanski jezik, ali smo dužni makar nagovijestiti tu neuhvatljivu ljepotu izvornika.
Za valjano književno prevodenje nije dovoljno poznavati jezik
Kakvo je, ustvari, bosanskohercegovacko interesovanje za prevodenje savremene arapske književnosti?
Prof. dr. Esad Durakovic: Teško je to reci. Zapravo, prema mojim saznanjima, izdavaci nisu narocito zainteresirani, uglavnom, ni za šta što nije komercijalno, a prevedena beletristika nije komercijalna, jer danas gotovo niko ne kupuje knjige, biblioteke ih ne otkupljuju itd. Tržište knjige ne funkcionira, pa je u tim uvjetima teško odgovoriti na Vaše pitanje. S druge strane, nemamo ni dovoljno kompetentnih prevodilaca, jer za valjano književno prevodenje nije dovoljno poznavati jezik.
Konacno, kao bošnjacki intelektualac, kako ocjenjujete opce stanje bošnjackog duha danas?
Prof.dr. Esad Durakovic: Što bi rekao prof. Muhamed Filipovic, 'bosanski duh... šta je to?'. Pitanje mi se cini prilicno neodredenim, jer nisam siguran šta mislite pod 'stanjem bošnjackoga duha'. No, rekao bih – da i ja budem malo uopcen – da Bošnjaci još uvijek prolaze kroz veliku krizu, i sam Bog zna kako ce se ona okoncati. Po mome mišljenju, Bošnjaci nisu uspjeli zadržati onu pozitivnu energiju i inerciju iz vremena agresije, ne uspijevaju pretpostaviti kolektivne interese individualnim, nisu shvatili važnost izgradnje, odnosno afirmacije institucija i cinjenice da institucije ostaju a individualci brzo prolaze, te da je nužno svoj autoritet ugradivati u autoritet instituicije, a ne instituciju koristiti za licnu promociju itd. Kriza je golema, sudbinska. Ali – naruku joj ide i odnos onoga što zovemo medunarodnom zajednicom koja ovdje vrlo perfidno i nepopustljivo marginalizira Bošnjake u svim domenima.